Napad panike se opisuje kao iznenadni, zastrašujući doživljaj straha sa brojnim telesnim simptomima, koji intenzivno traje do deset minuta, a u nekim slučajevima može da se vraća u obliku talasa u intervalu od pola sata. Nastaje iz čista mira, brzo dostiže svoj vrhunac te je osoba preplavljena osećajem da će se u trenu nešto strašno dogoditi.

Osoba najčešće ne uviđa razlog zbog čega je to doživela. Međutim, nakon što se obrati stručnom licu, kroz razgovor sa psihoterapeutom ili psihijatrom počinje da se priseća određenih  životnih situacija koje su joj se desile, a koje je „lako prebrodila“. Najčešće su to situacije poput: gubitka posla, raskid veze, razvod, bolest ili smrt bliske osobe ili poznanika, saobraćajna nezgoda, preopterećenost na poslu, duži period bez sna…

Napadi panike se javljaju spontano i rastu ponekad i bez ikakvog okidača iz okruženja. Prema DSM-5 , napad panike karakteriše 4 ili više od sledećih simptoma:

*Ukoliko pri napadu panike postoje 2 ili 3 od navedenih simptoma, on se označava kao napad panike sa ograničenim brojem simptoma.

  1. Osećaj gušenja ili nedostatka vazduha;
  2. Srčane palpitacije (srce lupa “kao da će da iskoči iz grudi”), snažno lupanje ili ubrzan rad srca;
  3. Vrtoglavica ili nesvestica;
  4. Drhtavica ili tremor;
  5. Pojačano znojenje;
  6. Mučnina ili nelagodnost u stomaku;
  7. Osećaj da se ne nalazite u realnosti (derealizacije) ili odvojenosti od sebe, nestvarnosti (depersonalizacija);
  8. Utrnulost ili peckanje u rukama ili nogama,
  9. Talasi toplote ili hladnoće koji prolaze kroz telo;
  10. Nestabilnost;
  11. Bol u grudima;
  12. Strah od gubitka kontrole ili ludila;
  13. Strah od umiranja.

* DSMP-5 (Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja izdat od strane Američkog udruženja za psihijatriju (APA) )

Osoba koja ima problema sa paničnim napadima nije psihički bolesna, niti duševni bolesnik, ona samo ima određeni problem, sa kojim ne može ili ne ume da se nosi. Stoga je od velike važnosti da čim se primete prvi simptomi potraži se stručna pomoć.

Osobe koje jednom dožive napad panike često ostaju u strahu da će doživeti sledeći iznenadni napad panike u javnosti, na poslu ili sa prijateljima. Zabrinuti su i imaju osećaj stida da će biti neshvaćeni za svoje ponašanje od strane okoline što ih dovodi do toga da menjaju svoje navike i ponašanje, kako bi izbegli sledeći napad panike (socijalna izolacija).

Nelečeni panični napad ponekad može rezultirati nastankom poremećaja koji se odražava kao strah od otvorenog prostora ili agorafobija. O tome sam detaljnije pisala ovde.

Često ponavljani napadi panike mogu da prerastu u panični poremećaj. Udružen sa upornom brigom o narednom napadu panike, dovodi osobu u stanje da izbegava aktivnosti koje mogu da budu okidač za napad (javni prevoz, odlazak na ispite, roditeljske sastanke, u kupovinu, u teretanu…) Zato osobe sa paničnim poremećajem imaju simptome ankioznosti nezavisno od samog napada. Ako Vas zanima više, napisala sam tekst o paničnim poremećajima

Važno je znati da simptomi paničnog poremećaja mogu imitirati mnoge druge poremećaje anksioznosti. Samo vaš doktor ili stručnjak za mentalno zdravlje može dijagnostifikovati poremećaj panike.

Ukoliko imate neke od simptoma paničnog napada, ne pribegavajte samostalno rešenjima poput uzimanja tableta za smirenje ili čašici alkohola za opuštanje, jer to može dovesti do još većeg problema s obzirom da Vas neće rešiti napada panike. Vaše mentalno zdravlje postavite sebi kao prioritet i obratite se stručnom licu koje će na pravi način znati da Vam pomogne i da podršku da prevaziđete ovo stanje.