Govorili smo u prethodnim tekstovima o značaju primarne afektivne vezanosti u detinjstvu za razvijanje obrazaca povezivanja i uspostavljanja bliskosti u odraslom životu. Sada ćemo malo bliže objasniti izbegavajući obrazac afektivne vezanosti. Kako nastaje, koje su  karakteristike izbegavajuće povezanosti, kao i kakvi su uslovi neophodni za razvijanje zdravijeg oblika povezanosti.

Tokom detinjstva roditelji mogu pružati detetu negu u smislu njegovog fizičkog blagostanja, ali ono što vrlo često može nedostajati jeste ispunjavanje detetovih emotivnih potreba. Kada ova nega nije konzistentna, dete razvija povredu i nepoverenje u bliskost, koja predstavlja izvor bola. Ono što se može dogoditi jeste da kada roditelj ne ume da se nosi sa detetovim emocijama, pre svega negativnim emocijama ono ih isključuje, odbacuje i negira. Dete ovo usvaja kao obrazac ponašanja i razume da, kako bi bilo prihvatljivo i kako bi sačuvalo ovaj najznačajniji odnos koji je u tom periodu apsolutne zavisnosti pitanje „života i smrti“ ono takođe mora da odbaci svoje emocije. Dete svoje emocije doživljava kao bolne za značajne druge, negativnu povratnu informaciju roditelja doživljava lično, jer u tom periodu drugačije ni ne može i onda uskraćuje svoju potrebu za emotivnim povezivanjem kako bi sačuvalo od odnosa šta se sačuvati može.

Kako ne bi opet moralo da prolazi kroz bolno otcepljivanje od, u krajnju ruku, samoga sebe, dete razvija uverenje da samo sebi može u potpunosti verovati, da povezivanje sa drugima, predstavlja odricanje od sebe.

Usled ovoga mogu se formirati sledeća ponašanja u odraslom životu i odnosima:

  • Umanjivanje značaja emotivnih odnosa i emocija, kako svojih tako i tuđih, tuđa potreba za emotivnom razmenom doživljava se intruzivno, jer setimo se, to je primarni izvor bola za ovo dete, sada odraslu osobu.
  • Stupanje u površne odnose ili izbegavanje odnosa, na taj način smanjuje se i rizik od povređivanja i „komplikovanosti“ koju bliskost sa sobom nosi.
  • Idealizacija prošlih odnosa kao mehanizam umanjenja značaja trenutnih, na taj način eventualni prekid odnosa, unapred se čini manje bolnim.
  • Postavljanje emotivnih ali i fizičkih granica.
  • Pozitivan stav prema sebi, negativan stav prema drugima.
  • Lov na manjkavosti u partnerovom ponašanju i ličnosti, kako bi bili u kontroli, spremni na „neminovni“ prekid odnosa i na taj način potvrdili svoja uverenja, opravdali svoj mehanizam i pokazali sebi kako zapravo ne gube ništa.

Kako prevazići negativne efekte ovog tipa povezivanja:

  1.     Pre svega neophodno je imati poverenja u partnera koji ima usvojen izbegavajući obrazac. Potrebno je da verujemo da partner zna kada i koliko je spreman da deli. Koliko god imali dobru nameru, nikakva forma pritiska ovde nije delotvorna. Jer pritisak se zapravo prevodi u odbijanje njihove realnosti, a to je da ljudima ne treba verovati i stoga ne treba deliti stvari. Koliko god ovaj koncept delovao kontradiktorno, njegova logika leži u omogućavanju osobi da se ne odriče sebe, već da sama odluči da izađe u susret odnosu.
  2.     Strpljenje i građenje konzistentnosti. Zbog varirajućih obrazaca bliskosti u prošlosti, ove osobe nemaju poverenja u kontinuitet bliskosti. Neophodno je pokazati im i dokazati da ste prisutni. Kao i da vrednujete i sa poštovanjem prihvatate ono što odluče da podele sa vama, koliko god vam to možda delovalo malo. Na duže staze ovakav pristup omogućava sve više i više realne razmene.
  3.     Preispitivanje sopstvenog izbora. Ako se nalazite u ovakvom odnosu, ne bi bilo loše da preispitate zašto ste i vi načinili ovakav izbor? Iako deklarativno spremni za bliskost, odabrali ste partnera koji to nije. Ovo ne treba posmatrati sa osuđivačke pozicije, već u cilju pronalaženja zajedničkog sadržaoca, a to je vrlo moguće, obostrani strah od bliskosti. Samo su mehanizmi ostvarivanja drugačiji. Tada će biti lakše, sa saosećanjem razumeti da osobe sa razvijenim ovim obrascem u srži ne samo da imaju isti strah kao i većina drugih, već nose i teret krivice za blokiranje odnosa, samo zato što je njihov mehanizam „direktniji“.
  4.    Ne shvatajte stvari lično. Momenti izolacije i uskraćivanja sebe su motivisani strahom a ne namerom da povrede vas lično. Iako je lakše osuditi drugu stranu kao zlonamernu i nesmotrenu, ako ste zaista posvećeni učenju i radu na sebi i tom odnosu, potrudite se da razumete i sebe i uzroke svog ličnog doživljaja povređenosti.

Bliski emotivni odnosi su sastavni i obogaćujući element ljudskog postojanja i vrhunski mehanizam samospoznaje i ličnog rasta. U momentu kada postanemo svesni svog obrasca, mi pravimo „kvar“ u sistemu i stičemo šansu da izađemo iz začaranog kruga. Obrasci emotivnog povezivanja nisu zacrtani u kamenu i kroz ostvarivanje odnosa u kome razvijamo zdravu vezanost ili kroz psihoterapijski odnos, zasigurno ih možemo unaprediti.