Kao što je u prethodnom tekstu istaknuto, asertivna komunikacija predstavlja ključ konstruktivnog izražavanja sebe. A šta je to zapravo asertivna komunikacija? Asertivna komunikacija predstavlja sposobnost da se i pozitivne i negativne ideje i osećanja izlože na otvoren, iskren i direktan način. Prilikom ovog vida komunikacije mi uvažavamo tuđa prava, ali prepoznajemo i svoja. Konfrontacije i nesuglasice izražene u ovom tonu sagledavaju se konstruktivno, traži se kompromisno rešenje i podrazumeva preuzimanje odgovornosti bez okrivljivanja drugih ili nabacivanja osećaja sramote. Cilj je rešenje, obostrano korisno, a ne svaljivanje krivice i definisanje „pobednika“.

Sledećih 5 saveta su samo neki od mnogih koji vam mogu pomoći da unapredite svoje veštine asertivne komunikacije:

  1.     Bez preuveličavanja – budite pravični.

Često prilikom konfliktnih situacija imamo zapravo problem da izrazimo šta nam smeta. Osećamo da je nejasna granica koja kada se pređe dozvoljava da iznesemo primedbu. Upravo zbog ovoga, vrlo često se dešava preuveličavanje i dramatizacija događaja, ponašanja i efekta istih. Imamo, uglavnom nesvesnu, potrebu da uveličamo „grehe“ koji su nam naneti upravo kako bismo osetili slobodu da izrazimo svoje nezadovoljstvo, bes. Kako bismo ovo sprečili bitno je da razumemo da imamo pravo da izrazimo svoje nezadovoljstvo i da onda promislimo kako na što iskreniji i smisleniji način da izložimo šta nam smeta. Osoba koja je „kritikovana“ sigurno se neće osećati prijatno, ali biće još defanzivnija ako oseti da se sada njoj nanosi nepravda „napumpavanjem“ situacije i nerealnim prikazom.

  1. Ne čekajte mnogo.

Naravno da je pametno ponekad sačekati da se „strasti smire“ i da u razgovor uđemo hladnije glave, ali ne treba čekati ni predugo. Može se desiti da nakupimo zamerke, čak i da smatramo vrlinom to što smo prećutali i „prešli preko toga“, međutim ovo samo dovodi do nakupljanja nezadovoljstva. Kada dođemo do momenta da više ne možemo da izdržimo, vrlo je verovatno da naša rekacija i događaj koji je neposredno izazvao našu reakciju ne budu srazmerni. Zato što je naša reakcija odraz nakupljenih nezadovoljstava a ne samo reakcija na trenutnu situaciju. Tada osoba sa kojom razgovaramo neće razumeti našu reakciju, jer nema uvid u sve neiskazane misli i osećaje i verovatno će se osetiti nepravedno napadnuto, samim tim komunikacija će biti otežana.

  1.     Ne pozivajte se na prošlost.

Ovaj savet ne treba primenjivati doslovce, ali ono jeste bitan princip. Kada želite da razrešite jednu situaciju, ne pokušavajte da jačate svoju argumentaciju time što ćete izvlačiti greške iz prošlosti. Jer budimo realni svi ih imamo i onda ćemo naprosto ući u rat koji se svodi na to ko može da izvuče koliko negativnih aspekta i postupaka druge osobe. Ovo je zamka u koju vrlo lako upadamo, pogotovo kada druga strana prva otpočne sa „izvlačenjem prljavog veša“. Jednostavno ako upadnete u ovu zamku, više se ne bavite rešavanjem problema sa kojim ste započeli i komunikacija se svodi na to – ko je pobedio?

  1. Držite fokus na cilju.

Dolazimo do sledećeg vrlo bitnog  aspekta, a to je vodite računa o cilju sa kojim ste ušli u komunikaciju i budite pre svega na čisto sa sobom šta je taj cilj. Iako svi negde znamo i učimo o tome šta je asertivna komunikacija, vrlo teško to primenjujemo u stvarnosti. Možemo sebi reći kako naš cilj jeste jedna otvorena, iskrena, miroljubiva komunikacija, ali onda je naša odgovornost da ne upadamo u gore navedene zamke ili makar da budemo iskreni sa sobom kad u njih upadnemo, što je izrazito lako i naprosto se nekada čini da nam dođe prirodno ili makar prirodnije od asertivne komunikacije. Znači pokušajte da budete iskreni sa sobom šta je cilj komunikacije, koji konkretan problem želite da rasvetlite i potencijalno rešite i onda se držite tog cilja uz razumevanje da druga strana verovatno nije prošla kroz takav proces analize situacije i imajte razumevanja za potencijalne defanzivne momente. Na taj način bićete svesni ako i sami upadnete u negativni obrazac.

  1.     Odnos se ne gubi nužno.

Jedan od najvećih problema kod konfliktne ili potencijalno konfliktne komunikacije je to što se zapravo plašimo da ne izgubimo taj odnos. Ovo dovodi do prećutkivanja i nejasnog izražavanja nezadovoljstva, a nažalost, ljudi zaista najčešće neće znati šta nam smeta dok im mi to prosto ne kažemo. A najčešće podsvesni strah jeste da ako izrazimo nezadovoljstvo, ispašćemo prezahtevni ili jednostavno druga osoba neće umeti da prihvati kritiku stoga će nas odbaciti ili, verovatno najgora opcija, čuće nas i neće nas uvažiti. Sve ovo su situacije koje dovode do potencijalnog prekidanja odnosa i razumljivo je da nas plaše. Međutim, ako odnos nije protočan, u skladu sa trenutnom situacijom, otvorene komunikacije, moramo se zapitati da li je to odnos koji treba da nastavljamo, za našu, ali i dobrobit druge strane? Jedina stvar koja nam ostaje jeste da uložimo trud i rizikujemo udobnost sigurne zone trenutnog odnosa zarad još adekvatnijeg odnosa koji se razvija u skladu sa našim razvojem i u korist obe strane.