San je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Odrasloj osobi neophodno je od 6 do 9 sati sna tokom noći. Osoba provede otprilike 1/3 svog života spavajući. Međutim ta statistika se menja, globalna istraživanja pokazuju da se prosečno vreme spavanja drastično smanjuje. Pitanje koje se postavlja jeste  – kakve implikacije manjak sna može imati na nas?

Tokom sna u našem telu se odvijaju mnogi bitni fizički i mentalni procesi. Neophodno je da sebi obezbedimo dovoljne količine kvalitetnog sna kako bismo efikasno i bezbedno funkcionisali tokom dana, kako bismo bili fizički zdravi ali i mentalno stabilni.

San se sastoji iz NREM i REM faze. Tokom NREM faze koja obuhvata oko 75% vremena provedenog u snu obnavljamo energiju, tkiva se regenerišu i luče se hormoni bitni za rast i razvoj. Dok je REM faza koja traje oko 25% vremena provedenog u snu, vreme kada sanjamo. Ova faza je izuzetno bitna za naš psihički život, jer tokom nje mi obrađujemo nakupljeni stres i emocije.

Iz ovog kratkog pregleda faza sna, možemo videti da ako je ovaj ritam isprekidan, ili je vreme provedeno u snu kratko, pa ni ne dostignemo REM fazu, naš organizam i naša psiha trpe.

Samo neke od posledica lošeg sna su:

–        Dnevna letargija;

–        Povećana sklonost nezgodama;

–        Hronični zdravstveni problemi kao što su gojaznost, kardiovaskularni problemi, dijabetes;

–        Anksioznost;

–        Depresija;

–        Snižen libido;

Život u savremeno doba i sve veća nezavisnost od dnevnog svetla, uzrokovala su da mnogi ljudi “zamene noć za dan”. Ova promena ritma, iako možda služi trenutnim svrhama, suprotna je prirodnom ritmu čoveka, odnosno cirkadijalnom ritmu.

Cirkadijalni ritam predstavlja biološki ritam čoveka, dakle to je naš unutrašnji časovnik. Evolutivno uređen, cirkadijalni ritam predstavlja našu sinhronizovanost u odnosu na svetle (dnevne) i tamne (noćne) periode. Upravo ovim ritmom određeni su mnogobrojni fiziološki i biohemijski procesi našeg organizma.

Kortizol, hormon stresa, je taj koji diriguje cirkadijalni ritam. Ovaj hormon ima ulogu adaptacije organizma na stres, pojačavanjem budnosti, motivacije ali i straha. Međutim kada je stanje stresa nerešeno duži period, i izloženi smo dejstvu kortizola duže nego što je predviđeno, tada govorimo o hroničnom stresu koji može biti uzrok nesanice.

Takođe, duža vremenska izloženost koritzolu ometa lučenje serotonina i pogoduje razvoju depresije i anskioznosti.

Isto tako depresija i anksioznost pogoduju razvoju nesanice. Razrušeni balans dovodi nas u „riba ribi grize rep“ situaciju, gde je teško razlučiti uzrok od posledice. U ovim slučajevima, neophodno je raditi i na psihološkim uzrocima ovako izmenjenog stanja. Nekada ti činioci mogu biti očigledni, a vrlo često su neosvešćeni. Zato, poremećen ritam sna može biti značajan indikator da je neophodno posvetiti se i raditi na razrešavanju problema psihe.