Da li ste čuli za pojam integracije u kontekstu psihoterapije i rada na sebi?

U pitanju je jedan višeznačan pojam, koji je izuzetno važan u psihoterapiji i najčešće se koristi da označi pripajanje otcepljenih delova ili spoznaju nečega iznutra i prihvatanje toga.

Kao što vidimo, zaista obuhvata jedno široko objašnjenje, te ćemo u ovom tekstu termin “integracija” koristiti da opišemo proces obrade psiholoških sadržaja. Dakle, danas pričamo o vremenu tj. prostoru za integraciju tokom psihoterapije.

Kako se integracija vrši pomoću psihoterapije?

Tokom psihoterapije i uopšte rada na sebi, dolazimo do brojnih uvida. Počinjemo da razumemo zašto neke obrasce primenjujemo, kako se ponašamo u partnerskim odnosima, šta nam neki naš simptom govori… Međutim, samo to inicijalno razumevanje nije nužno dovoljno.

Naime, ono što je potrebno jeste da se to na neki način slegne, da od prvobitnog uvida imamo neko vreme tokom kojeg ćemo imati priliku da ga proradimo na različitim nivoima.

Dakle, prvo ga razumemo kognitivno tj. intelektom, postaje nam zaista jastan. Zatim je potrebno da osetimo taj uvid, da nam on nekako legne na sva prethodna iskustva i stečene zaključke. Na kraju,  uvid prelazi u proces ponašajnog – integrišemo (uključujemo) ga u svakodnevni život, on postaje deo nas i možemo sa njim aktivno, korisno da radimo.

Zašto je integracija važna?

Kada neki ljudi tek počnu da otkrivaju benefite psihoterapije dešava se da kažu “Želim da imam sesije  3 ili 5 puta nedeljno, hajde da ih imamo svakodnevno! Zašto je potrebno da čekam 5,6,7 dana? Hoću da idem na 10 radionica, želim svaki dan da se bavim sobom. Ovo će mi pomoći da brže budem dobro, da brže sve ovo očistim, shvatim i budem najbolja verzija sebe!”.

Međutim, u takvom pristupu nedostaje upravo prostor za integraciju. Tako možemo dolaziti od uvida do uvida i na kraju biti preplavljeni tim raznim sadržajima, bez mogućnosti da ih integrišemo i manifestujemo u svom životu. Znamo da postoje, ali ih je tako mnogo da ne možemo da ih smisleno, korisno za nas koristimo, primenjujemo, razumemo i osećamo. I tu dolazi do problema.

Zato je važno da psihoterapeut, u saradnji sa svojim klijentom, uoči koji je tempo rada najbolji za tog klijenta. Da li je to dva puta nedeljno, jednom nedeljno, jednom u dve nedelje? Da zapravo zaključi koji je prostor za integraciju potreban tom klijentu.

Pravi trenutak za integraciju je možda baš sada

Razlog zašto danas pišem ovaj tekst je zato što se trenutno nalazimo u letnjem periodu jula i avgusta kada su najčešći odmori. Psihoterapeuti, kao i ostatak populacije, često u ovom periodu godine uzimaju odmore. Tako se dešava da se nekada klijenti bune, da smatraju da to na neki način stopira njihov rad na sebi. Međutim, odmori su izuzetno razvojno korisni za klijenta jer otvaraju prostor za integraciju. Ove “letnje pauze” se dešavaju i tokom raznih radionica,kurseva, svega što nam omogućva da dublje radimo na sebi. I to je upravo način da se sve to što smo naučili u pethodnoj godini i na čemu smo radili, slegne, pripoji našem životu i da time ovladamo kako bi onda polako mogli da idemo dalje u razvoj.

Kako pronaći odgovarajući balans?

Balans između integracije i otpora je jako važan. Naime, nekada se dešava da pod izgovorom da nam je potrebno vreme za integraciju zapravo želimo da na neki način zaustavimo svoj razvoj ili neki deo zapravo nas nije spreman za to. Upravo zato u psihoterapiji imamo terapeuta i priliku da se konsulutjemo, i dalje uz prdšku, sami sa sobom pokušamo da osvestimo šta je autentično a šta je izraz nekog našeg nesvesnog mehanizma.

Dakle, potrebno je da budemo otvoreni za integraciju, da je dozvolimo i istražimo kada nam je možda bila potrebna a nismo je sebi dali. Isto tako, važno je da pokušamo da oslušnemo i primetimo da li su ovi topli letnji dani, nedelje i meseci pravi trenutak za integraciju? Kada ćemo dopustiti da se slegnu dosadašnji uvidi, informacije, osećanja, promene koje smo doživeli tokom rada na sebi.

S tim u vezi, odlučila sam da napravimo pauzu između naših besplatnih psiholoških izazova u narednom periodu od dve nedelje, kako bi te prve teme na kojima smo radili imale priliku upravo da se integrišu, učvrste, i da onda sigurni u njih i sebe nastavimo dalje.

Kao što znate pričali smo o posmatraču, o bivanju sa sobom, otkrivanju svog pravog ja, poverenju u sebe i uskoro nastavljamo naš zajednički put. 🙂

Do tada razmislite da li vaš ritam kaže da je leto idelano za integraciju ili je možda vaše vreme za to neki sasvim drugi period, koji nije kolektivno na neki način predodređen?

Oslušnite sebe, pratite svoj unutrašnji tempo i zaista pokušajte da uvidite značaj integracije, i da je dopustite onda kada vam je potrebna. ♡