“Izađi iz zone komfora!” – je uputstvo koje smo svi sigurno nekoliko puta čuli od roditelja, prijatelja, motivacionih govornika, kolega… I, kada nam to kažu, ohrabruju nas da pokušamo nešto novo. Međutim, šta zaista znači izlazak iz zone komfora i da li tu zaista ima nekih koristi za nas?

“Dobro mi je ovde”

Svako od nas već ima svoje već upoznato mesto, okruženje gde se oseća bezbedno i “ušuškano”.

Na primer, zamislite da ste rođeni u jednom gradu, u njemu ste odrasli, završili fakultet, otpočeli da radite u oblasti za koju ste se školovali, okruženi prijateljima i porodicom sa kojima ste čitavog života. U većini slučajeva, u takvom okruženju biste se osećali prijatno i sigurno. Međutim, isto tako, veoma je verovatno da biste postepeno počeli da osećate izvesnu stagnaciju. Sve je onako “kako ste navikli” ali problem je u tome što vaša ličnost ne napreduje jer se ne suočavate sa izazovima. Prosto rečeno – ne rastete kao individua.

“Dobro mi je ovde” opisuje zonu komfora na sličan način kao i jedna od definicija: Zona komfora je psihičko stanje u kojem osoba oseća da ima kontrolu nad nad svojim poznatim okruženjem, gde se oseća opušteno i doživljava nizak nivo anksioznosti i stresa.

I, kada pogledamo ovu definiciju, možemo da pretpostavimo da ukoliko izađemo iz zone komfora – izazvaćemo anksioznost i stres u izvesnoj meri. Naravno, postavlja se pitanje: Zašto bismo to želeli?

Možda možemo bolje?

Iako smo upravo ustanovili da izlazak iz zone komfora donosi određeni nivo stresa (što obično ne smatramo baš pozitivnim), postoji mišljenje da napuštanje “ušuškanosti” može uraditi dosta toga pozitivnog za nas i povećati naše sposobnosti fokusa i koncentracije.

Tako, neki psiholozi smatraju a veliki broj studija dokazuje da je za postizanje visokih performansi neophodno da doživimo određenu količinu stresa. Znači taj stres koji svi pokušavamo da izbegnemo ili umanjimo nam u izvesnim situacijama doprinosi i zapravo nam je potreban. Kada napuštamo svoje “sigurno gnezdo”, izlažemo se stresu, ali i otvaramo sebi mogućnosti da stvaramo bolje i više.

Izlazak iz zone komfora – borba sa umom

Dakle, izlazak iz zone komfora nam može otkriti neke naše sposobnosti kojih do tada nismo bili svesni. Ipak, sama odluka da zakoračimo u nešto nepoznato može da probudi sumnju, strah, nepoverenje.

To se dešava jer naš um teži ka rutini. Njegov cilj je da nas zaštiti, uspostavi homeostazu i prosto da nas održava u životu. Najlakši način da to uradi jeste da izbegava opasnosti. I, s obzirom na to da mozak sam po sebi ne deli navike na dobre i loše – on se trudi da izvršava ono na šta je navikao, što doživljava kao bezbedno, u svojoj (našoj) zoni komfora.

Baš zbog ove prirodne tendecije, povremeni izlasci iz zone komfora pozitivno utiču na toleranciju našeg mozga na promene. Tako zapravo pokazujemo sebi da iako ćemo doživeti malo više stresa od onog na koji smo navikli – nema razloga za strah.

5 razloga da iskoračite van zone komfora:

1. Novi izazovi i iskustva nas čine prilagodljivim i jačim

Kao što smo gore napomenuli, izleti van zone komfora treniraju naš mozak na promene. Tako jačamo toleranciju na nerutinske događaje. A složićete se da nam je u ovom brzom i promenljivom vremenu i te kako potrebna sposobnost prilagođavanja.

Zaista, što smo otvoreniji za nove mogućnosti, imamo više iskustva i sigurniji smo u svoju sposobnost da se suočimo sa novim situacijama.

2. Jačate samopouzdanje i poverenje u sebe

Da bismo se odvažili u nepoznato, potrebna nam je doza samopouzdanja i poverenja u sebe, da mi to zaista možemo. Zato, jednom kada “presečemo” i uradimo dugo odlaganu stvar, dajemo svom samopouzdanju ogromno pojačanje.

3. Bićete ponosni na sebe

Svakome prija osećaj uspeha i ponosa. Zašto ne bismo to sebi priređivali češće? 🙂

4. Rizik nam donosi rast, bez obzira na ishod

Svaki rizik je iskustvo koje nam pomaže da unapredimo sebe.

Ako smo dobro procenili okolnosti i naš rizik se isplatio – imamo dodatno pojačanje za naše samopouzdanje i ponos.

Ako ishod nije onakav kakvom smo se nadali – naučili smo nešto novo i spremniji smo za naredne pokušaje. Zapravo, najviše naučimo kada stvari ne idu našim zamišljenim tokom. I, ako smo posvećeni isprobavanju novih okolnosti, bićemo fokusirani na ono što otkrivamo u procesu, a ne na neuspeh.

5. Uviđamo nove mogućnosti

Svakim izlaskom iz zone komfora, mi je zapravo širimo – počinjemo da se osećamo sigurno i iskusno u poljima gde nismo ranije.

Tako, svesniji tih novih okruženja i događaja u kojima smo se našli, možemo racionalnije da promatramo svet oko nas i eventualno uvidimo nešto što nismo mogli iz svoje prvobitne tačke.

Jednostavno rečeno, ostajanje u zoni komfora je kao da nosimo povez preko očiju. Govorimo sebi da nam je dobro tu gde smo sada, uveravamo sebe da nam se ne dopadaju stvari koje nismo ni probali ili da one nisu za nas. A svaka takva misao gradi još veći zid između nas i onoga što bismo mogli da budemo. Zato je vreme da preuzmemo neke rizike i otpočnemo rušenje tih prepreka. 🙂

Pravo vreme je SADA

Kao što vidimo, izlazak iz zone komfora nosi sa sobom određeni stres. Ali, to nikako ne sme da bude razlog za ostajanje i tapkanje mestu. Zapravo, samo pomeranje sa početne tačke nas uči i vežba da se bolje nosimo sa stresnim situacijama na koje ćemo svakako nailaziti, bilo da smo ih sami inicirali ili ne.

Nova iskustva zaista mogu da promene naše stavove, preferencije, ponašanje, navike. Zato, otpočnite svoj izlazak iz zone komfora već sada: šetajte ili vozite drugim putem do posla, otpočnite projekat na poslu za koji niste 100% sigurni da ćete moći samostalno da završite, započnite razgovor sa koleginicom ili kolegom sa kojom inače nemate kontakt, pohađajte kurs iz neke vama potpuno nepoznate sfere, odaberite jednu aktivnost koju obično radite sami i sada je uradite sa grupom ljudi (na primer joga, trčanje, šetnja), odlučite koji strah ćete svaladati – napravite detaljni plan kako ćete to izvesti i zaista se odvažite, pitajte nešto što vi želite a znate da se druga osoba možda neće složiti.

Koliko god zvučalo stresno – potrebno je da nateramo sebe da nam bude neugodno i neprijatno. Ukoliko to radimo često na ove sitne načine, lakše ćemo se upuštati i u neke krupnije podvige. To ponavljanje će dokazati našem telu i umu da je i van zone komfora sve u redu, a najčešće i bolje! 🙂