Iako za racionalizaciju možda niste čuli, svakako ste nekada u životu koristili ovaj mehanizam odbrane. Najgrublje rečeno racionalizacija predstavlja – smišljanje izgovora. To je racionalno predstavljanje potencijalno problematične situacije na način koji neće ugroziti kako se osećamo, šta drugi misle o nama i najbitnije našu sliku o nama samima. Kada racionalizujemo mi opravdavamo naše ponašanje, misli ili emocije na takav način koji sakriva njihovu pravu prirodu. Mi ovim putem štitimo sebe od osećaja stida, prekora, narušavanja sopstvenog samopouzdanja.

Kao i većina mehanizama odbrane, krajnja namera jeste dobra, svrha mehanizama odbrane jeste da nas zaštite i da nam pruže priliku da se postepeno izlažemo neprijatnostima, da ih razumemo, prevazilazimo, da se razvijamo. Međutim mali broj ljudi tokom života je imao priliku da uči kako da postepeno prevazilazi svoje mehanizme odbrane, već se sa njima suočavamo tek kada nam se njihovo delovanje obije o glavu i kada je bol koju izaziva neprihvatanje veća od prvobitne „štete“ od koje nas je mehanizam odbrane štitio.

Racionalizacija može biti donekle svesna, kada sebe u nekoj meri štitimo od istine, ali smo svesni da ne sagledavamo celu sliku, međutim održavamo zabludu jer nismo spremni da se suočimo sa onime sa druge strane. Međutim, znatno češće ovaj mehanizam praktikujemo nesvesno i zaista verujemo u opravdanja koja smišljamo. 

Ako nesvesna racionalizacija uhvati maha sve češće ćemo se nalaziti u neželjenim životnim situacijama, s obzirom da se nismo izborili ni sa neprijatnostima nižeg intenziteta, već smo se sklanjali od istih racionalizacijom, mi nećemo biti spremni da se suočimo ni sa nadolazećim nevoljama što može voditi do gomilanja mehanizama odbrane koji nas štite od realnosti. 

Ovo je kao da „nameštamo“ iglu na kompasu jer nam se ne sviđa informacija koju nam pokazuje – da smo se malo izgubili, i onda nastavljamo da se krećemo u skladu sa pokvarenim kompasom, a očekujemo da stignemo na željenu destinaciju. 

Racionalizacija je poprilično perfidna i argumenti koje koristimo ne moraju biti lažni, na primer: muž koji je prevario ženu, ne želi da joj to kaže a sebi to opravdava time što bi joj tako naneo dodatnu bol. Da, istina je da bi je na taj način povredio, međutim funkcija izvlačenja tog argumenta je da zaštiti njega od suočavanja sa tom povredom koju je naneo, osećajem krivice, a potencijalno i dubljim preispitivanjem svoje pozicije u svetu, gubitkom osobe koju voli ili suočavanje sa činjenicom da je više ne voli.

Postoji čitava mreža motiva unutar nas, motiva koji su ponekad i u sukobu, međutim jedino uplivom u vode razumevanja nas samih, naših motiva i autentičnih želja mi možemo obezbediti da se krećemo u skladu sa ispravnim kompasom i da ćemo se na kraju dana naći na destinaciji koja je prava za nas.