U današnje doba specifičnosti adolescentskog perioda predstavljaju pojavu o kojoj se dosta zna i i o kojoj se mnogo više govori nego u prošlosti. Međutim da li nas je to dovelo do boljeg razumevanja tinejdžera i njihovog funkcionisanja. Promene u društvu sve su dinamičnije, mahom dodatno uslovljene tehnološkim napretkom, razvijanjem društvenih medija i formulisanjem sasvim novih metoda komunikacije, značenja, vladajućih uverenja i principa. Postavlja se pitanje koliko roditelji današnjice mogu da zaista isprate sve ove promene i razumeju svoje tinejdžere. Neke promene su ostale iste kroz generacije, jačanje individualizacije, odvajanje od autoriteta roditelja i istraživanje sopstva, i dalje su glavne teme adolescentskog perioda. Međutim, sada dodatno opterećene razvijenim socijalnim mrežama, online i offline – u koje se treba uklopiti. U nastavku teksta slede saveti i teme o kojima možete promisliti kako biste bolje razumeli i komunicirali sa svojim tinejdžerom.

Slušajte da biste razumeli, imajte razumevanja da biste komunicirali. Kada kao cilj postavimo bolju komunikaciju često zaboravimo da promislimo šta pod tim podrazumevamo?

Komunikacija nije isto što i davanje saveta i direkcija. Komunikacija je dvosmerna. Neophodno je da razumemo šta je ono što sagovornik pokušava da nam prenese kao poruku, kako bismo razumeli svoje dete u ovom specifičnom periodu, neophodno je da slušamo bez osuđivanja i da damo do znanja da je ono saslušano i da je poruka primljena sa razumevanjem. Koliko god nama tema možda delovala banalno, tinejdžeru je ta tema od izrazite važnosti i moramo razgovor tretirati sa uvažavanjem i poštovanjem. Ako budemo umanjivali važnost teme u želji da stavimo do znanja kako to nije nešto oko čega se treba nervirati – iako je to možda istina iz naše perspektive, to šalje pogrešnu poruku.

Dete tada prima poruku da ono što ono oseća i doživljava kao istinito, nije validno i važno. Samim tim, verovatno u buduće neće ostavljati prostor za razgovor, neće se otvarati. Samim tim roditelji neće imati uvid u teme i probleme koji možda opterećuju dete i neće moći na pravi način da pomognu. Još gora opcija je da dete prihvati poruku da ono što ga muči nije bitno i nije validno i da odbaci deo sebe koji se tako oseća, ovo je opet poruka odbacivanja i zatvaranja. Ono što je detetu neophodno jeste podrška, otvorenost, poštovanje.

Sada kada dete pokušava da izrazi sebe kao individuu, i dok istražuje ko je zapravo ono, potrebno je pružiti podršku tom istraživanju. Napraviti sigurno okruženje za isprobavanje raznih promena u stilovima, načinima komunikacije, interesovanjima. Ovo ne znači da treba ispunjavati svaki hir, ali treba sve više i direktnije prihvatiti tinejdžera kao adekvatnog sagovornika u donošenju odluka. Na taj način vi učite svoje dete da preuzme odgovornsot, da učestvuje u donošenju odluka.

Ono što je roditeljima najteže je – pustiti dete da greši. Ne možete sačuvati svoje dete od svake greške, kao što ste i vi učili pravljenjem grešaka, tako će i ono. Iako vam deluje suludo da pustite da do greške dođe, nekada je zapravo razvojno najbolje biti tu za dete, kao podrška, pa makar i nakon greške. Pustiti dete da uči kroz svoja iskustva i razviti otvoren odnos u meri koja je i detetu prihvatljiva i koja nikako nije nametljiva. Tada će ono samo tražiti savet i radije ga prihvatati.

Imajte razumevanja za sebe kao roditelja. Kao što ni vaši roditelji verovatno nisu bili savršeni, verovatno nećete biti ni vi. Važno je da se trudite i pre svega da se trudite da razumete svoje dete, ali i sebe. U konfliktu, moramo sagledati i svoj realni udeo, iako je tinejdžer taj koji prolazi kroz period najburnijih promena, moramo razumeti da su i roditelji u velikoj meri zahvaćeni talasom tih promena, koje utiču na strukturu i dinamiku cele porodice.