Sigurno ste do sada mnogo puta čuli da je fizička aktivnost višestruko korisna po zdravlje, ne samo fizičko, već i mentalno. Međutim deluje da se u svakodnevnom životu retko kada okrećemo fizičkoj aktivnosti pokrenuti ovim motivom. Volela bih da vam u ovom tekstu istaknem mehanizme na koje fizička aktivnost može pozitivno uticati na neka od najčešćih psihičkih poremećaja kod savremenog čoveka.

  •       Fizička aktivnost i depresija

Vežbanje ima već dugo poznati uticaj na lučenje mnogih korisnih hormona, između ostalog i  neurotransmitera – endorfina. Endorfin podstiče osećaj uzbuđenja i sreće, suzbija fiziču i psihičku bol i umanjuje stres.  Osim toga, dokazano je da kod blagih oblika depresije fizička aktivnost može biti delotvorna skoro kao i medikamentozna terapija. Kontinuirana fizička aktivnost umanjuje šanse za povratak u pređašnje stanje i jača neuronske puteve i utvrđuje pozitivne obrasce ponašanja. Praktikovanje fizičke aktivnosti takođe može podstaći pomeranje fokusa sa negativnih misli na samu aktivnost i tako prekinuti obrazac ponavljanja negativnih misli koje samo jačaju i hrane depresivna stanja.

  •       Fizička aktivnost i anksioznost

Mnoga istraživanja potvrdila su pozitivan uticaj vežbanja na anksioznost, ovi zaključci doveli su do toga da fizička aktivnost sve češće postaje i zvanična preporuka lekara kod anksioznog poremećaja. Osim sličnog mehanizma uticaja endorfina na organizam, kao što je gore pomenuto, vežvanje i na druge načine olakšava anksiozna stanja. Redovna fizička aktivnost jača osećaj samopouzdanja i osećaj da smo sposobni da „izađemo na kraj“ sa situacijom, podstiče izlaženje iz zone komfora i jačanje socijalnih interakcija, što su sve važni faktori u savladavanju anksioznosti. Sprovedena istraživanja dokazalu su posebno koristan uticaj joge u regulaciji anksioznosti, što se povezuje sa pozitivnim fokusom na pokrete i procese organizma koji se u praksi joge razvija.

  •       Fizička aktivnost i stres

Stres je već nadaleko poznat saučesnik u razvoju mnogih bolesti i neprijatnih stanja, najčešći su problemi sa gastrointestinalnim traktom, glavobolje, bolovi i grčevi u mišićima, nesanica. Ovi fizički simptomi samo pojačavaju doživljaj stresa koji zauzvrat podstiče dodatni stres i tako ulazimo u začarani krug. Jedan od mogućih izlaza iz ovog kruga jeste upravo fizička aktivnost, pre svega uticajem na koritzol – hormon stresa. Što je telo više fizički aktivno, to se bolje nosi sa naletima kortizola, ostvaruje se bolji ritam lučenja kortizola i reakcije organizma na isti. Ovakav „trening“ usklađivanja organizma sa uticajem kortizola prenosi se i na  bolje regulisanje stresa izazvano psihološkim i emotivnim uticajima.

Fizička aktivnost je odličan način brige o sebi koji nam je skoro uvek dostupan u nekom obliku, makar to bila i lagana šetnja, međutim važno je da prepoznamo kada je neophodno da potražimo i dodatnu pomoć stručnih lica i olakšamo i ubrzamo svoj oporavak. Kada osvestimo da problem postoji bitno je da istražimo i prihvatimo sve potencijalne sisteme podrške.